Jacob Levy Moreno
O MENI
Moj put započeo je u poslovnom svijetu, gdje sam petnaest godina vodio timove i razvijao ljude. Kroz to iskustvo naučio sam da je prava snaga u otpornosti — ne samo mentalnoj, nego i tjelesnoj. Tijelo često pokazuje ono što um pokušava zanemariti, a kada naučimo osluškivati njegove signale, možemo djelovati iz jasnoće i stabilnosti, a ne iz napetosti.
Ta spoznaja dovela me do rada s tijelom – najprije kroz Emmett terapiju i Shiatsu, a kasnije i kroz integrativnu tjelesno orijentiranu psihoterapiju. Trenutno pohađam 3.godinu edukacije za psihoterapeuta. U svom pristupu spajam znanja o regulaciji stresa, emocionalnoj otpornosti i tjelesnoj svjesnosti, kako bih ljudima pomogao da pronađu ravnotežu između napora i opuštanja, akcije i odmora.
Radim s onima koji žele usporiti, izbjeći burnout, nositi se s gubitkom ili jednostavno bolje razumjeti svoje tijelo i emocije. Kroz dodir, pokret i svjesnost, tijelo se uči ponovo osjećati sigurno — a iz te sigurnosti dolazi promjena koja traje.
I sam sam prošao put transformacije: od poslovnog lidera do terapeuta, od supruga do samohranog oca. Znam kako izgleda tražiti ravnotežu usred promjena. Zato danas pomažem drugima da pronađu svoju unutarnju stabilnost, koristeći tijelo kao saveznika, a ne protivnika.
Ako osjećate da vas stres, napetost ili prošla iskustva drže zarobljenima, možda je vrijeme da tijelu date priliku da progovori. Jer ono što ne možemo izreći — tijelo može osjetiti, otpustiti i iscijeliti.
Psihoterapija
Tjelesno orijentirana psihoterapija, kojom se bavim, polazi od spoznaje da tijelo i psiha čine jednu cjelinu. Ono što doživljavamo, osjećamo ili potiskujemo odražava se u tijelu — u disanju, držanju, napetosti i načinu na koji se krećemo. Na isti način, promjena u tijelu može potaknuti promjenu u doživljaju, emociji i razmišljanju.
Integrativna tjelesno orijentirana psihoterapija (ITOP) objedinjuje rad s tijelom, emocijama i sviješću. U terapijskom procesu koristi se razgovor, dah, pokret, svjesna pažnja, a ponekad i dodir — kao način podrške kontaktu s onim što se u tijelu događa. Dodir se ne koristi uvijek, ali kada jest prisutan, on nije masaža niti tehnika, nego podrška procesu osvještavanja i integracije.
Za razliku od klasičnih razgovornih terapija, ITOP uključuje tijelo kao aktivnog sudionika. Tijelo nosi tragove naših iskustava — ne samo kroz sjećanja, već kroz obrasce napetosti, disanja i pokreta. Kada ih postanemo svjesni, otvaramo prostor da se ono što je bilo zadržano izrazi, otpusti i transformira.
U ovom radu važno je osluškivanje ritma klijenta – ništa se ne forsira, već se kroz prisutnost, dah i pažnju stvara siguran prostor u kojem se tijelo može opustiti, a svijest produbiti. Tjelesno orijentirana psihoterapija nije analiza, već susret sa sobom – kroz tijelo, dah i osjećaj.
To je proces u kojem se ono što je bilo odvojeno ponovno povezuje, a iz te povezanosti rađa se jasniji kontakt sa sobom i životom.
Manualna terapija
Dodir je jedno od prvih ljudskih iskustava. U njemu je prisutna snaga smirenja, povjerenja i povratka sebi. Manualna terapija kojom se bavim temelji se na toj jednostavnoj, ali dubokoj istini — tijelo zna, i kada mu se pristupi s pažnjom, samo pronalazi put prema ravnoteži.
U svom radu koristim elemente Shiatsua, koji — kao i većina današnjih tehnika masaže — potječe iz tradicionalne narodne masaže.
Tradicionalni pristup čovjeku je holistički: tijelo se promatra kao cjelina kroz koju teče životna energija.
Dodir, pritisak i dah koriste se kako bi se taj protok potaknuo i tijelu vratio prirodan ritam.
Narodna masaža polazi iz instinktivnog znanja — iz potrebe da se kroz ruke prenese pažnja, toplina i podrška.
Kroz taj spoj nastaje terapija koja ne razdvaja fizičko i emocionalno.
Tijelo se ne tretira kao mehanizam, već kao živo biće koje pamti i izražava ono što riječi često ne mogu.
U pristupu me nadahnjuju i spoznaje Wilhelma Reicha i Alexandra Lowena, koji su tijelo vidjeli kao nositelja emocija, sjećanja i potisnutih iskustava.
Kada se kroz dodir napetost otpusti, tijelo se ponovno povezuje sa sobom — i u njemu se budi tiha, prirodna snaga.
Manualna terapija nije samo masaža, nego proces vraćanja povjerenja u vlastito tijelo.
Dodir ne popravlja – on podsjeća.